Tamburaški multi-instrumentalist, bas gitarist, gitarist i aranžer Slaven Crnojević rođen je 6. listopada 1986. godine, a preminuo je 17. lipnja 2019. godine.
Prvi dodir s glazbom ostvario je na polugodištu trećeg razreda osnovne škole kada je počeo svirati tamburu, što je odredilo njegov daljnji životni put i stvaralaštvo. Slaven je kao profesionalni glazbenik ostvario neizbrisiv trag i utjecaj na području tamburaške glazbe kroz svoj način sviranja, rada i ostvarenja suradnje s drugim glazbenicima. Njegov osnovni instrument bio je berde, odnosno tamburaški bas, ali je jednakom kvalitetom svirao bas gitaru, električnu i akustičnu gitaru te druge tamburaške instrumente, što uključuje čelo, bugariju, basprim i bisernicu. Na svom glazbenom putu prošao je niz različitih okruženja, gdje je prvotno bio član kulturnog umjetničkog društva Gorjanac iz Gorjana, sela pokraj Đakova u kojemu je proveo djetinjstvo i razdoblje do završetka srednje škole. Također, sudjelovao je u radu različitih tamburaških sastava kao što su Zlatni vez iz Đakova, Slavonski vez iz Vinkovaca, Strossmayer te profesionalni tamburaški sastav Dyaco čiji je standardni član Slaven postao 2005. godine te u njemu ostao do posljednjeg dana.
Kroz tamburaški sastav Dyaco Slaven Crnojević je pružio veliki vlastiti doprinos glazbenom stvaralaštvu, pri čemu je kao aranžer, basist, bas gitarist, čelist, kontraš, basprimaš, vokal i prateći vokal aktivno sudjelovao u studijskom radu i stvaranju albuma Varala me (Slavonia Records, 2006.), Mala (Croatia Records, 2008.) i Donesite dobrog vina (Croatia Records, 2011.). Na navedenim studijskim albumima Slaven je zabilježen kao aranžer u pjesmama Matilda, Kesteni, Sjećam se i Mala, koja je bila naslovna pjesma albuma iz 2008. godine. Također, sudjelovao je i u nastajanju studijskih snimaka za singlove Garava i Olga, što je bila posljednja pjesma s njegovim zabilježenim tonom u studiju.
Uz studijsko stvaralaštvo, kao aktivni član tamburaškog sastava Dyaco na brojnim je nastupima i turnejama predstavljao Gorjane, Đakovo i Slavoniju, razvijajući način sviranja koji će postati prepoznatljiv svim glazbenim kolegama, ali i drugim ljubiteljima glazbe koji su pratili Dyaco. Slaven je kroz glazbu i tamburu proputovao gotovo pola svijeta, gdje se prvenstveno ističu turneja na Kubi 2006. godine, turneja u organizaciji Hrvatske Bratske Zajednice 2013. godine u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, niz koncerata u Europi, Republici Hrvatskoj i susjednim zemljama, kao i pobjede na festivalima u Crnoj Gori te na Svjetskom tamburaškom festivalu Tamburica fest 2009. godine, kada je tamburaški sastav Dyaco proglašen najboljim tamburaškim sastavom na svijetu.
Također, kroz tamburaški sastav Dyaco je sudjelovao i u suradnji s drugim glazbenim imenima poput Miroslava Rusa, Željka Nikolina, Indire Levak, Antonije Šole, Darka Ergotića i Slavonskih Lola, Jovana Adamova i velikog broja tamburaških sastava s kojima je Slaven ostvarivao suradnje u ulozi mentora. Uz izuzetan doprinos u studijskom radu i posebnom načinu sviranja, čime je na pozornici stvorio dodatne standarde koji su uključivali tradicionalni zvuk berde koji je nadopunjavan modernim zvukovima električnog basa i bas gitare, odnosno basa, Slaven se istaknuo i kao dugogodišnji ton majstor te audio inženjer tamburaškog sastava Dyaco. S tim u vezi, zaslužan je za naziv električne tambure “Vision” kao i za dugogodišnji razvoj modernog tamburaškog zvuka te harmoniziranog koketiranja tradicionalnih i modernih zvukova koji su se na pozornici i u studiju uklapali u posebnu priču.
U slobodno vrijeme glazba je također bila sastavni dio njegovog života, pa je tako svaki trenutak ulagao u podučavanje drugih, kako bi kao mentor savjetovao niz tamburaških i rokerskih sastava u segmentu prilagođavanja zvuka i razglasnih sustava, ali i podučavanja sviranja berde, gitare i bas gitare, čime je vlastiti prepoznatljivi način sviranja uspješno i nesebično prenosio drugim glazbenicima.
U sjećanje na dragog kolegu – počivao u miru.